Čak i kada papir požuti, neke fotografije ipak ne izblede, jer čuvaju ne samo lica, već i dah trenutka, miris detinjstva, zvuk mora ili pogled voljene osobe.
Model i preduzetnica, Andrea Marović u našoj rubrici Nekad i sad govori o takvim slikama: o vremenu kada su platforme bile simbol samopouzdanja, ali i kada su pogledi bili iskreniji. U ovom razgovoru, Andrea nas vodi kroz ličnu galeriju uspomena, od devojčice koja se tek učila da veruje sebi, do žene koja danas hoda odmerenim korakom, i vešto balansira između mode, preduzetništva i života koji ne traži savršenstvo, već prisutnost.
Kada pogledaš fotografije iz svoje mladosti, na šta prvo pomisliš? Koje emocije ti probude te uspomene?
Kada pogledam fotografije iz svoje mladosti, prvo što mi se javi jeste osjećaj topline. Odrasla sam u domu u kojem je uvijek bilo puno ljubavi, smijeha i međusobne podrške. Te uspomene bude u meni zahvalnost, jer su me oblikovale u osobu kakva sam danas. Naučila sam da su iskreni odnosi, pažnja i poštovanje ono što daje smisao svakodnevnici. Upravo zato se trudim da i danas sa ljudima u svom okruženju gradim odnose na temelju istih vrijednosti – da u svakoj situaciji unosim ljubav, razumijevanje i toplinu, baš onako kako sam i sama to doživljavala u svom domu.
Koji outfit iz prošlosti ti danas izaziva osmeh, a koji si možda želela sakriti zauvek? Možemo li videti tu stajling grešku?
Najviše me nasmije kada se sjetim faze ogromnih platformi. Nažalost, nemam fotografiju kao dokaz, ali se jasno sjećam svojih cipela od 12 cm sa velikom platformom koje sam tada nosila sa potpunim samopouzdanjem. Danas mi izmame osmijeh kad ih vidim na nekome drugom, jer me vrate u to vrijeme i podsjećaju na mladalačku hrabrost i bezbrižnost.
Da možeš poslati poruku sebi iz prošlosti, šta bi rekla toj verziji sebe? Koji savet bi ti najviše značio?
Da mogu poslati poruku sebi iz mladosti, rekla bih „Ne brini, sve će biti baš onako kako treba.“ Naučila sam da se stvari uvijek dešavaju s razlogom, iako ga često shvatimo tek kasnije. Bitno je da kroz život koračamo čistog srca – tada za nas nema zime. Kao mlađa sam bila nestrpljiva i sve sam shvatala previše lično, a danas znam da svaka situacija nosi svoju svrhu i vodi nas baš ka mjestu na kojem treba da budemo, kao i da su postupci drugih ljudi odraz njihovog stanja, emotivne zrelosti i duhovne svijesti. Naglasila bih sebi, okruži se ljudima koji te bodre i podržavaju, jer život koliko je lijep, umije da bude veoma izazovan i težak, tu su porodica i iskreni prijatelji najveće blago. Često se našalim i kažem da sam Božija miljenica kada pogledam ljude oko sebe.
Postoji li neki modni trend za kojim si nekada „ludela“, a danas ne možeš da veruješ da si ga nosila? Da li bi imala hrabrosti da ga ponovo obučeš?
Osim platformi, rekla bih da u tu kategoriju spadaju i one Balenciaga džombaste patike. Danas, paradoksalno, imam mnogo više hrabrosti nego dok sam bila mlađa, pa mi ne bi predstavljalo nikakav problem da ih ponovo obujem – iako mi je sada zabavno pomisliti koliko sam ih tada ozbiljno shvatala.
Koji trenutak u tvom životu smatraš prelomnim – onaj kada si donela odluku koja te je promenila ili odvela na sasvim drugi put? Kako bi izgledala tvoja „pre“ i „posle“ fotografija tog trenutka?
Prelomni trenutak u mom životu bio je kada sam odlučila da zakoračim u preduzetničke vode i pokušam pronaći balans između modelinga i stvaranja sopstvenog brenda. To je bila odluka koja me najviše oblikovala, jer sam tada shvatila koliko se želja, trud, upornost i rad zaista isplate, ali i činjenicu da nisam svemoguća, da je važno usporiti i biti prisutan u svemu što radimo, bilo poslovno ili privatno. U tom procesu stalno mi je odjekivala rečenica mog oca: „Deset godina radiš, a onda se stvari dese preko noći.“ Danas sa sigurnošću mogu reći da je bio potpuno u pravu.
Šta si u mladosti smatrala svojom najvećom manom, a danas prihvataš kao svoju snagu i autentičnost?
U mladosti sam svoju visinu doživljavala kao manu, jer sam često bila zadirkivana zbog nje. Danas je vidim kao svoju snagu i dio autentičnosti. Isto tako, moja upornost i iskrenost su nekada znale da me rastuže – posebno kada bi ljudi odlazili iz mog života jer im je moja direktnost bila previše. Danas, međutim, kada imam divan krug ljudi oko sebe, shvatam da su upravo zbog tih osobina pravi ljudi došli i ostali uz mene i da ih one čine vrijednima i cijenjenima.
Koje fotografije iz svoje prošlosti rado pokazuješ, a koje držiš skrivenim od očiju javnosti? Možemo li otkriti neku od tih tajnih slika?
Nemam fotografije koje namjerno krijem, iako nisam od onih koji ih redovno objavljuju. Ono što generalno ne praktikujem jeste dijeljenje previše detalja iz svog privatnog života na društvenim mrežama – uvijek sam voljela da taj dio ostane samo moj. Ipak, s vremenom se i to polako mijenja.
Ako bi mogla da se vratiš u jedan dan iz prošlosti, koji bi to bio i zašto? Koji outfit bi tada ponela?
Bio bi to večernji trenutak sa porodicom u Atini. Ponijela bih isti outfit i uživala u svakom trenutku – u porodici, u gradu i u toj dragocjenoj, nezaboravnoj atmosferi.
Koja vas pesma ili film podseća na mladost, a i dalje u tebi budi jake emocije?
Pjesma „Mirise mi mirise“ od Valentina u meni uvijek budi najdraže i najiskrenije emocije. Moji roditelji su često slušali grupe poput Crvene Jabuke, Riblje Čorbe, Valentina i ta muzika i danas u meni budi najljepše uspomene i osjećaje.
Šta mislite kada pogledaš svoju prvu profesionalnu fotografiju? Da li bi danas promenila nešto na njoj?
U sebi kažem ’’Bravo, mala Andrea!’’ Ne bih mijenjala apsolutno ništa – sve što danas jesam rezultat je svega što sam bila. Divno je kroz fotografije vraćati uspomene i doživjeti faze svog sazrijevanja.
Kada se osvrneš na svoje „stilske greške“, da li vidiš hrabrost ili stid? Šta bi savetovala mlađim generacijama o eksperimentisanju sa stilom?
Ne vidim ni hrabrost ni stid, već prije brzopletost i nezainteresovanost jednog blizanca – šalu na stranu. Iako imam ormar prepun divnih stvari, vrlo često se desi da završim noseći šest istih komada u krug.
Postoji li neka odluka iz prošlosti koju bi danas donela drugačije, bilo da je reč o modi, karijeri ili ljubavi? Kako bi to promenilo tok tvog života?
Kada je riječ o modi, karijeri ili ljubavi, ne bih mijenjala ni jednu odluku koju sam donijela. Svaka od njih dovela me je do mjesta gdje sam danas, kakva jesam, sa svim poslovnim postignućima i u divnom odnosu sa partnerom s kojim sam.
Da li postoji outfit iz prošlosti koji bi volela da možeš ponovo obući, ali možda ne iz fizičkih već emotivnih razloga? Kakve uspomene su vezane za taj look?
Emotivne trenutke nisam toliko vezivala za outfite ili mjesta, već za ljude s kojima ih dijelim. Ipak, sanjam da se vratim u trenutak kada bih u mom najdražem gradu, Atini, bosa u pijesku, nosila svoj crveni kupaći i igrala karte s partnerom na plaži do 10 uveče. To je momenat u kom bih se rado ponovo izgubila.
Postoji li neka fotografija iz prošlosti koja savršeno predstavlja ko si bila tada, a koju bi volela podeliti sa nama?
Postoji, moja prva modeling fotografija, djevojčica koja nije znala da li je pošla ili došla, ali je zakoračila u svijet odraslih i odlučila da ide, zahvaljujući Jeleni Djokić Bjeković koja me je podržavala od prvog dana kroz posao, kako kroz modeling, tako i preduzetništvo, danas je to jedno prijateljstvo vrijedno prepričavanja.