Ivana Rašić – Dokle god sam Sajsi, ja sam zaštićena

Tekst: Jelena Milovanović

Dvadeset godina karijere. Pet albuma. Nebrojeno tekstova koji su postali deo generacijskog rečnika.

Sajsi MC – Ivana Rašić – je reperka koja je od undergrounda do mainstreama prošla svaki mogući put, a da pritom nikada nije izgubila svoju oštricu. Njena muzika je uvek bila nešto više od repa – to je preuzimanje kontrole nad narativom i satirični komentar društva. Za rubriku Razgovori, Ivana priča o slojevima iza Sajsi persone, o kreativnosti koja dolazi iz regeneracije i o osećaju koji u njoj budi stvaranje muzike.

Kada skineš sve slojeve estetike, ironije i alter-ega – šta je ona sirova istina o tebi koju publika još nije videla?

Moji najvatreniji fanovi su mogli da vide moje ranjive momente, slabosti, propasti i loše odluke. Šira publika nema potrebe da konzumira taj deo mene. Kroz pesme se nekad otkrivam, nekad sakrivam, često izmišljam, ali i dam brutalnu intimu koju je lakše svariti u formi pesme. Meni ova vrsta kreativnosti stvarno jeste terapeutska. Postoji Sajsi koja iznosi taj performativni deo, da se izrazim ovako- servira publici, i postoji Ivana koja to zakuva sve. Dokle god sam Sajsi ja sam zaštićena, to je moja persona. Zvanično mogu da obećam da će publika u budućnosti imati to zadovoljstvo da čita materijal koji do sada nije mogla da čuje, a to su slojevi mene za koje sam sad komforna da delim sa drugima.

Tvoja muzika stalno presvlači kožu: od satire do brutalnog realizma. Šta trenutno najviše hrani tvoj kreativni nagon – bunt, radoznalost ili nešto treće?

Sve od navedenog, plus izmeštanje iz svakodnevnice, ali mene i dalje najviše raduje kada se snimi pesma u studiju, pa mi to postane najomiljenija pesma ikad, dok se ne napravi sledeća, naravno. Ta ista, nepromenjena količina sreće koju osetim kada nastaje nešto novo, je moj najveći pogon, prostije rečeno- ložim se. Ložim se na proces stvaranja, ali najviše na gotov proizvod u vidu albuma, singla, završenog uspešnog koncerta.

Kako izgleda trenutak kada znaš da je pesma „kliknula“ – da više nije tekst na papiru, nego živa stvar sa svojim karakterom?

Kada se spoji sa muzikom, pa prodiše kao jedno. Kada je pustiš među slušaoce pa osluškuješ reakcije. Dosta toga je kliknulo neočekivano ili sam mislila da neće kliknuti, pa se iznenadim. Poenta je da nikad ne znaš, veliki je broj pesma koje su meni savršene, ali nisu i publici, a postoje i one koje sam uradila i bila kao meh, a ljudi ih obožavaju. Najtačniji odgovor na pitanje je da ne znam uvek.

Kada si postala majka, šta se desilo sa tvojom kreativnošću – da li te usporila, radikalizovala ili očistila od nepotrebnog?

Naučila sam da drugačije trošim vreme, da se bolje organizujem, te tehnikalije i logistiku sam unapredila, ali što se tiče kreativnosti, majčinstvo me je uradilo na maks. Sam porođaj kao čin me je dodatno oslobodio, u smislu, u toku trunoće prolaziš kroz modifikacije i telesne transformacije, samo to može da posluži kao preduslov za kreativnost jer se dogadja nešto potpuno novo i meni strano, kao izlazak iz komfor zone. Zatim to izlaganje do bolne ranjivosti medicinskom osoblju i nakon toga doživljaj tvog nagog tela više nikad neće biti isti, zbog tog iskustva. Meni lično sve može da posluži da stvorim neko umetničko delo, bitno je da ja to želim. Zato i najobičnija šetnja može da bude korisna, a kamoli ovo intezivno iskustvo. Ali, da ga ne tupim previše na kraju, ono šta je najbitnije je da majka mora da ima podršku. Bez podrške ja ne bih uspela da snimim album Mater, održim nijedan nastup i uopšte idem u studio.

Tvoj umetnički rad uvek balansira između satire i stvarnog bola. Kako odlučuješ koliko istine da pustiš napolje?

Postoji ogromna autocenzura oko količine intime koja će biti puštena da se vidi ili čuje. Ponekad će to biti zamaskirano govorom iz prvog lica, ali će naracija biti nepoveziva sa mojim ličnim životom, biće kao da pričam nečiju tuđu priču sa kojom nemam dodirnih tačaka. Cela poenta Sajsi kao mog alter ega je da se zaštiti Ivana. Postoje teme u kojima se osećam komotno da se prikažem ranjivom ili slabom, to se dešava kada su rane već zacelile. Sa druge strane, ako smatram da moje iskustvo može da pomogne nekom drugom, želim da delim, tako sam pristupila temi majčinstvo, stvarno sam izašla u javnost sa svojim iskustvom, jer znam da je jako značajno da se čuju različita razmišljanja na tako kompleksnu i tabuiziranu temu.

Da li je danas teže šokirati publiku ili ju je teže naterati da razmisli?

I jedno i drugo i nijedno ni drugo, zavisi koju publiku gađaš. Koja je ciljna grupa, stariji ili  mlađi. Nemam odgovor na ovo pitanje, pa ću iskoristiti da dam primedbu – publiku je bitno nepotceniti.

Šta je Sajsi faza kroz koju trenutno prolaziš – regeneracija, preobražaj ili potpuno novo poglavlje?

Trenutno mi je regeneracija u punoj snazi, ali i preobražaj se dešava i nadam se da će posle nove godine i da se naširoko čita, jedva čekam da me publika vidi u tako srodnoj, a tako drugačijoj ulozi, ne bih više da otkrivam jer sam sujeverna.

Ako bi izbrisala sve svoje pesme i mogla da ostaviš samo jednu kao svoj „statement“, koja bi to bila i zašto?

Juuuuu, kakva strašna pomisao… pu pu daleko bilo. Ali ako već mora da se bira neka to bude Mississippi. Ne moram dodatno da objašnjavam koliko mi je sreće pružilo to što sam malo odmorila od repa i što pevam strofe i refren, a pogotovo lirika te pesme je nešto na šta sam posebno ponosna.

Tvoja publika je neobično lojalna jer ima osećaj da ih ti „čuješ“. Koga ti danas slušaš – ko utiče na tvoju estetiku, ritam i narativ?

Vraćam se muzici koju sam slušala pre 20-tak godina, sada sam u toj fazi. Dovoljno je vremena prošlo da sam poželela da se vratim korenima i malo istražim dublje zašto mi je to bilo toliko opijajuće. Temelj je temelj, i odatle sve potiče. Lako je graditi dalje kada imaš to. Što se tiče estetike, i to vezano za nastupe i kostime, najviše sam naučila od Dragana Vurdelje, nas dvoje smo imali intezivnih par godina eksperimentisanja kompletnog look-a od šminke, stajlinga, frizure. Sa njim sam stvarno radila probijanje granica, potpuno sam se prepuštala, iako puno puta nisam uopšte ni razumela viziju koju je imao, tek kada sve kompletiramo meni bude jasno. I sada, kada razmišljam o tome šta bih mogla da obučem za nastup, često recikliram komade koje je on osmislio.  

Šta je najradikalnija ideja koju si zapisala, a još uvek nisi smela da realizuješ?

Imam dosta izmeštenih tema koje nisu pogodne za muziku, ili ja još uvek nisam dorasla zadatku. Imam priču o pevačici iz Persije kojoj su odsekli jezik i ona se reinkarnirala u devojku koja umire, sledeća reinkarnacija je u muško telo i njen duh se budi…eto ga mali privju, sa ovom se idejom nisam snašla da pretočim u muzičku numeru.

Šta za tebe predstavlja individualizam nad konformizmom?

To je mlado biće koje nađe unutrašnju snagu da kaže odlučno NE za stvari koje mu ekipa iz okruženja nameće, pod rizikom da zbog svog NE bude odbačeno.

Makeup: Dragan Vurdelja
Hair: Stanislav Ćirić
Styling: Vis à Vis
Veliko hvala
Statement Bold Bits
Cosmic Bejb
The ShyGuy
TRIK.O
Formidable by Mina

Foto: VIS À VIS, Alek Živković

POVEZANE VESTI