U ritmu džez muzike i svetlucavog perja kabarea, ’’Čikago’’ nas već pola veka osvaja kao opasno zavodljiva parabola o slavi, grehu i američkom snu koji nikada nije bio sasvim čist.
Iza glamura, iza blještavila reflektora i neonskih slova koja obećavaju zabavu, krije se ogoljena istina o društvu koje sve prašta, dokle god ima dobar naslov za naslovnu stranu.


Zločin kao ulaznica za slavu – sve što svet voli da vidi, a ne voli da prizna
Ovaj mjuzikl, danas najdugovečniji u istoriji Brodveja, nastao je na temeljima stvarnih zločina koji su potresali Čikago dvadesetih godina. Dok je Amerika plesala uz ’’sav taj džez’’, i sanjala o slobodi posle Prvog svetskog rata, njeni sudovi pretvarali su se u pozornice. Žene koje su ubijale svoje muževe postajale su medijske zvezde, a novinari i advokati igrali su svoje uloge u spektaklu koji je javnost pratila sa uživanjem. U tom svetu, zločin je bio samo još jedan način da se dođe do slave. Roxie Hart i Velma Kelly, dve žene koje su svoje ljubavnike poslale na ’’onaj svet’’, rođene su iz pera novinarke Maurine Dallas Watkins, koja je 1926. napisala dramu zasnovanu na stvarnim događajima. Beulah Annan i Belva Gaetner, žene čija su suđenja pratili milioni čitalaca, bile su simbol novog ženskog samopouzdanja, ali i cinične igre pravde, korupcije i spektakla. Njihova priča u rukama Bob Fosseja, John Kandera pretvorila se u ritmični kabare o grehu i iskupljenju, o društvu koje istovremeno osuđuje i obožava svoje ’’grešnice’’.

Kabare istine i iluzije
’’Čikago’’ je danas mnogo više od dugovečnog mjuzikla. Revije, džez, emancipovane žene, alkohol koji teče uprkos prohibiciji, sve to čini scensku kulisu jednog vremena kada je Amerika plesala na ivici moralnog ponora. Publika, tada kao i danas, u smehu i ritmu prepoznaje svoje slabosti: glad za slavom, fascinaciju skandalima i veru da je sve stvar dobre priče, i još boljeg PR-a.

Ovaj mjuzikl na Brodveju se igra decenijama, a osvajao je i brojne nagrade. Snimljen je i holivudski film sa Catherine Zeta-Jones, Renée Zellweger i Richar Gereom. Možda je zato ’’Čikago’’ večan, jer i sto godina kasnije dok tabloidi sude pre suda, dok se zločin meri lajkovima i klikovima, sve se svodi na pitanje ko će blistati pod reflektorima, a ko završiti u mraku? U tom smislu, aktuelniji je nego ikad, u svojstvu satiričnog kabarea o svetu koji se menja samo naizgled. Ljudska potreba za pažnjom ostaje, nekad i po svaku cenu.