Kiša je pala tačno kada je trebalo. Lagano, tiho, kao da zna da ima mesto u scenografiji.
Gosti, obučeni u belo, kretali su se kroz vrtove Vile Albani Torlonia poput duhova italijanske aristokratije, okupljeni na poslednjoj reviji Marije Gracije Kjuri za Dior. Sve je izgledalo kao scena iz filma Paola Sorrentina — samo tiši, savremeniji, stvarniji.


Kolekcija Cruise 2026 bila je oproštajna nota dizajnerke koja je skoro deceniju transformisala kuću Dior u prostor feminističke elegancije. Revija nije bila nostalgična, ali je nosila težinu kraja jednog poglavlja. Rim, njen grad, bio je više od pozadine — bio je glavni akter. Inspiracija se kretala između antičkih skulptura, italijanske renesanse, i savremene ženstvenosti. Kjuri je još jednom govorila svojim jezikom: čipka i struktura, uniforma i fluidnost, štikle u blatu, glamur bez šminke.


Bela tišina Rima
Kreacije su bile u paleti belog, bež i senki boje kože — kao produžetak dress code-a zvanica. Svešteno i netaknuto, ali ne i nevino. Kolekcija? Stroga, providna, povremeno vojna, povremeno krhka. Nema nostalgije. Haljine koje izgledaju kao da se raspadaju i sastavljaju u hodu. A tu su i klasični Dior silueti — korsetirani strukovi i suknje sa volumenom, ovog puta sa opuštenošću koja dolazi sa godinama iskustva. Publika- kombinacija starih prijatelja kuće, modnih urednika, filmskih reditelja, umetnika i nekoliko neočekivanih lica iz pop kulture. Sve pod velom bele. Nije bilo spektakla u klasičnom smislu — ova revija nije želela da bude viralan moment, već trenutak intime sa istorijom.


Grad kao narator
Scenografija: antički kipovi, lagana izmaglica, klasična muzika koja zvuči kao da dolazi iz zemlje. Lokacija, sama po sebi mitska, otvorila je svoja vrata retko — što je dodatno doprinelo utisku da se prisustvuje nečemu što neće biti ponovljeno. Magla koja se uvijala među kolonama, gudači koji su svirali na granici čujnog, film Mattea Garronea koji je prethodio izlascima modela — sve je bilo u funkciji atmosfere.


Završetak? Bez pompe. Kjuri izlazi, nakratko se poklanja, mirna, dostojanstvena. Nije bilo suza, niti potrebe za patetikom. Ona zna da je sve rekla kolekcijom.
Ovo nije bio spektakl. Bio je to ritual. Oproštaj sa stilom žene koja je naučila Dior da bude političan, relevantan i nežan u isto vreme.
I da — kiša je bila kao poručena.