Novak Đoković – čovek koji je obeležio sport 2023.

Tekst: Ivona Lekan

 Nije priča o Noletu samo vanserijsko štivo za roman o povesti tenisa.

Ovo je priča o nepokolebljivoj veri, snažnoj borbi, velikim odricanjima i iznad svega – ogromnom srcu i nesvakidašnjoj energiji koja briše svaku granicu i zauvek menja istoriju sporta.

Da je um taj koji postavlja limite, a da su vera, trud i istrajnost ti koji ih brišu, dokaz je čovek koji je sve prepreke pretvorio u rezultate, kritike u humor, a negativna predviđanja u zlatne pehare. Kako mu uspeva i da li je sa ovoga sveta i dalje se pitaju svi – mnogi ne uzimajući za ozbiljno Noletovu mantru „Da bi ostvarili svoje snove morate iskreno verovati u njih“ i ne postavljajući ključno pitanje – šta ako zaista poveruješ?

Sanjao sam da postanem prvi na svetu

I sigurno da nije bio jedini. Po čemu se onda Novak Đoković razlikovao od miliona drugih klinaca koji su maštali o istoj stvari? On nije sumnjao. On je sebe oduvek video na vrhu. On je mogao da oseti pehar pod rukama, travu u ustima i škripu šljake pod nogama i onda kada su majka Dijana i otac Srđan pozajmljivali marke kako bi mu obezbedili opremu, isto kao i kada su se svi smejali ideji da jedan teniser iz male Srbije može da postane svetski prvak.

Razliku za neke malu i bajkovitu, za druge banalnu i nerelevantnu, Nole je još kao veoma mali shvatio i iskombinovao je sa svojim vanserijskim talentom i vrednim treninzima. Te jasne slike u glavi usadile su mu veru i hrabrost da ovlada ne samo tenisom i sobom, već i brojnim drugim poljima znanja i interesovanja koji su ga odveli tu je gde je danas.

Borba sa vetrenjačama inflacije, rata i predrasuda

U tenis se zaljubio zahvaljujući običnom reketu sa plastičnim šarenim lopticama koji mu je otac kupio da se igra dok majka i on rade. Bilo je to na Kopaoniku davne 1991. kada je Nole imao samo četiri godine. Međutim, već tada se moglo videti da ovo nije običan četvorogodišnjak koji trenira da bi na kraju dobio palačinku. Iako bi je po završetku sa slašću pojeo, naravno. Bio je to prirodni talent koji je trebalo oblikovati.

Otežavajuća okolnost bila je ta što je u Srbiji bujala inflacija i teško je bilo kupiti i hleb, a kamoli pronaći novac za tako nešto kao što je bio tenis. Vera u sina i želja da mu obezbede bolju budućnost i uživanje u onome što voli, za Novakove roditelje su ipak bili jači od nemaštine i neadekvatnih uslova za trening. Snalazili su se, pozajmljivali i nadali se, a Nole nije prestajao da trenira.

Dve godine kasnije, primećuje ga legenda srpskog tenisa Jelena Genčić i kreće da radi sa njim. Treninzi i igra postaju sve ozbiljniji, ali i bombardovanje Beograda koje je 1999. godine primoralo Novaka da danju udara lopticu na terenu iza zgrade na Banjici u kojoj je živeo sa deda Vladom, a noću da se budi uz zvukove bombi.

Nalaženja mesta za trening, menjanje klubova, rad sa Jelenom Genčić i Bogdanom Obradovićem, teniski klub Partizan i na kraju odlazak u nemački Oberschleibheim na Tenisku akademiju kod Nikole Pilića, obeležiće naredne godine dečaka koji je postajao momak koga su svi očarano posmatrali – osećajući da prisustvuju pisanju istorije.

Početak „Tako je, bre“ ere

Pre tačno dvadeset godina Novak kreće u osvajanje vrha na kom se nalazi danas. Ta davna 2003. godina ostaće upamćena po Davis Cup-u na kojem će zaigrati u državnom timu u mečevima protiv Obale Slonovače i Bugarske, ali i po njegovoj pobedi na futures-u koji je TK “Crvena Zvezda” održao u Beogradu, a zahvaljujući kome osvaja svoj prvi ATP poen.

Nakon Challenger-a u Beogradu početkom 2005. godine, Novak donosi važnu životnu odluku, a to je da se u budućnosti posveti isključivo profesionalnim turnirima. Prva velika i veoma značajna pobeda stiže 2006. godine, kada je osvojio ATP u Amersfortu, a iste godine Đoković igra svoje prvo Grand Slam četvrtfinale i to na Rolland Garros-u. Sezonu završava na odličnom 16. mestu. Zahvaljujući ovim titulama postaje najmlađi igrač u TOP 20.

Đoković 2007. osvaja prvu titulu iz Masters serije u Majamiju koja će mu omogućiti ulazak među deset najboljih tenisera sveta, a sredinom avgusta na turniru u Montrealu savladao je prva tri tenisera sveta – Roger Federer-a, Rafael Nadal-a i Andy Roddick-a.

Na US Open-u stigao je do svog prvog Grand Slam finala, a u nastavku sezone, Novak je Srbiji obezbedio istorijski plasman u Svetsku grupu Davis Cup-a, a zatim osvojio i petu titulu u 2007. godini u Beču. Sredinom novembra završava sezonu prvim učešćem na Masters kupu u Šangaju i osvaja treće mesto na ATP listi na kojem će se zadržati dve godine.

Iako se od tada kreće uzlaznom putanjom i uglavnom pobeđuje, put do mesta na kome je danas bio je ispunjen brojnim izazovima i preprekama.

NDF Fondacija i humanost na delu  

Novak i njegova supruga Jelena 2007. godine su osnovali NDF Fondaciju sa ciljem da kroz brojne edukativne programe i projekte obezbede deci u Srbiji pohađanje programa ranog razvoja. Verujući da svako dete ima potencijal da postane šampion svojih snova, fondacija sastavljena od strastvenih sanjara i saosećajnih ljudi vredno radi na izgradnji i renoviranju vrtića, obuci vaspitača, podršci roditeljima i ulaganju u obrazovanje.

Kroz NDF je do sada investirano preko 15,000,000 eura, uključeno preko 50.000 dece, obučeno preko 2.000 vaspitača i izgrađeno/renovirano preko 50 vrtića. Fondacija posebno vodi računa o materijalnoj ugroženoj i deci iz ruralnih sredina, a Jelena i Novak se trude da kroz svoj konstantan doprinos, edukativne radionice i zanimljive projekte obezbede svakom detetu u Srbiji normalno, srećno i ispunjeno detinjstvo.

2023: godina potpune dominacije Novaka Đokovića

Na samom kraju ove godine, možemo reći da su iza Noleta 12 briljantnih meseci ispunjenih istorijskim uspesima i rekordima. Osvojio je sedam titula među kojima su tri Grand Slam trofeja, dve ATP Masters 1000 krune, jedan trofej sa ATP turnira serije 250 – Adelaide International 1 – i titula na završnom turniru sezone, Nitto ATP Finals. Pored toga, bio je finalista na Wimbeldon-u.

Postavši šampion Australian Open-a po deseti put postao je prvi teniser koji je osvojio titulu na svakom Grand Slam turniru najmanje tri puta, pobedom na US Open-u osvojio je 24. Grand Slam titulu u karijeri i sada ima dve titule više od Nadal-a, tu je i rekordna 40. Masters 1000 titula, a trijumfom u finalnom meču u Torinu, prestižni turnir je osvojio rekordni sedmi put u karijeri, prestigavši Federrera i nadmašivši idola iz detinjstva i uzora, Pete Sampras-a.

Ponosni ne samo na njegove impresivne sportske rezultate i rekorde, već i na njegovu inspirativnu ličnost, veliko srce i urnebesan humor, možemo samo da kažemo – Nole, hvala ti što nas raduješ, što deci u Srbiji daješ dobar primer i što si i u ovoj 2023. godine bio ogroman uzor kojim se cela država ponosi.

Foto: Promo

POVEZANE VESTI