Iz ugla nekog ko zna da prava priča o mestu ne počinje arhitektonskim nacrtom, već zvukom pesme koja odzvanja prostorom, mirisom parfema koji ostaje u vazduhu nakon što svetla utihnu, i šapatom koji kruži gradom da se tu događa nešto nesvakidašnje – Studio 54 nije bio samo klub.
To je bila planetarna eksplozija mode, moći i bezobzirnog hedonizma. Bio je mesto gde su padale maske, a rađale se legende.

Rođenje mita: kako je sve počelo
Kad su Steve Rubell i Ian Schrager 1977. otvorili vrata bivšeg pozorišta pretvorenog u noćni klub na Menhetnu, nisu ni slutili da će za samo tri godine promeniti tok kulture. Studio 54 je postao epicentar svega što je bilo glamurozno, šokantno i neobuzdano. To nije bilo mesto gde ste dolazili da budete viđeni – dolazili ste da postanete neko. U klub nije mogao da uđe bilo ko, osim ako niste imali nešto što se ne kupuje novce: harizmu. Ili ste možda znali da izvodite akrobacije niz ventilacione otvore u smokingu – da, i to se dešavalo.

Ko je sve plesao pod disko kuglom
Lista posetilaca podseća na holivudski bulevar slavnih, ali sa dodatkom haosa i šljokica. Andy Warhol, Cher, Mick i Bianca Jagger, Liza Minnelli, Grace Jones, Michael Jackson, Truman Capote, Elizabeth Taylor, Salvador Dali… Ako je neko bio važan, bio je i viđen ovde. A ponekad i na konju – jer legendarna scena Biance Jagger koja jaše belog konja kroz klub i dalje živi kao simbol nadrealne ekstravagancije.

Noći koje se prepričavaju
Svako veče u Studio 54 bilo je spektakl. Bilo da je u pitanju Nova godina, kada su četiri tone šljokica pretvorile podijum u zvezdanu prašinu, rođendani Andyja Warhola sa kanticom para kao poklonom, cirkus za Valentina sa pravim životinjama, ili noći kada je padala kiša poklona sa plafona – sve je bilo moguće. Alkohol se povremeno zamenjivao voćnim sokovima, zbog problema sa licencom, ali to nikoga nije sprečavalo da doživi ekstazu. Uostalom, kokain je ovde bio dostupniji od vode, a seks na balkonima toliko uobičajen da su ih prekrili gumenim podom radi lakšeg čišćenja. Da, bilo je toliko ludo.


Pad carstva
Ali kao što svaka epoha koja doživi svoj vrhunac, u nekom trenutku mora da se ugasi, tako je i Studio 54 zatvorio svoja vrata nakon tri godine. Kada je Rubell jednom izjavio da ’’samo mafija zarađuje više od njih’’, FBI je zakucao na vrata, a u raciji 1978. godine pronađeno je više od pola miliona dolara u crnim kesama, zajedno sa gomilom opijata. Klub je zatvoren 1980. a Rubell i Schrager osuđeni su zbog utaje poreza. Iako je trajao kratko, Studio 54 je ostavio trag dublji od nekih decenijskih institucija. Bio je simbol jednog Njujorka – slobodnog, sirovog, uzbudljivog. U tom svom zlatnom dobu, ovaj klub nije bio beg od stvarnosti, već stvarnost koju su mnogi priželjkivali – neobuzdanu i iskonsku.