Uroš Predić: Majstor realizma sa ljubavlju je oslikao dušu srpskog naroda

Tekst: Marija Mladenović

Njegovo ime ispisalo je stranice srpskog slikarstva. Zapamćen kao jedan od najznačajnijih predstavnika akademskog realizma – umetnik Uroš Predić je kroz stvaralaštvo postao hroničar epohe koji vešto balansira između životnih i umetničkih izazova.

Uspon jednog umetnika

Potiče iz Orlovata, malog sela u Banatu koje je oblikovalo njegovu kasniju umetničku karijeru i pravac gde je rođen 1857. U Pančevu je završio srednju školu, a tokom odrastanja je za svog prijatelja stekao velikana Mihaila Pupina.

Uroš Predić je bio prvi stipendista Matice srpske koji je svoj umetnički pohod započeo je na Akademiji likovnih umetnosti u Beču gde su se školovali njegovi brojni savremenici. Na samom početku se primećivalo da je talentovan, kao i da će promeniti istoriju slikarstva dajući joj lični pečat. Tehnička preciznost sa kojom je pristupao poslu, i velika posvećenost detaljima primetni već u ranim radovima, postali su njegov zaštitni znak. No ipak, uprkos brojnim priznanjima i uspehu koji je ostvario u Beču, vraća se u rodnu Srbiju gde nastavlja da slika.

Crkvena umetnost i ikonopisi

Izuzetno je važan doprinos koji je dao u crkvenom slikarstvu. Bio je poslednji veliki srpski ikonopisac, i radio je na brojnim ikonostasima širom Srbije, unoseći u njih jedinstvenu dozu realističkog prikaza svetaca. On je naslikao ikonostas starobečejske pravoslavne crkve, a tokom tog projekta sprijateljio se sa Bogdanom Dunđerskim. 1896. izabran je za stalnog člana ’’Srpske kraljevske akademije’’. Uprkos neospornom talentu koji je posedovao, Predić je bio poznat po skromnosti i povučenom načinu života. Nikada se nije ženio. Impozantni umetnički opus koji je stvorio obuhvata preko 1700 slika, skica, crteža, iako je sam umetnik bio veoma samokritičan prema njima. ’’Slikari danas više tragaju nego što slikaju’’, izjavio je Predić, kritikujući savremene umetničke tendencije. Sve svoje radove, od ideje, preko skice, do finalnog izgleda je dokumentovao detaljno. Zapisivao je informacije o tehnici, tematici, inspiraciji, modelima, i puno je pažnje polagao svim tim naizgled sporednim i nebitnim podacima.

Ljubav prema narodu i istoriji, majstorstvo portreta

Predić je bio cenjeni hroničar svog vremena čije su slike bile nadaleko poznate i hvaljene. Prizori iz svakodnevnog života, kompozicije sa istorijskim motivima, slike ’’Kosovka devojka’’, ’’Siroče na majčinom grobu’’, ’’Vesela braća’’, ’’Namrgođena devojčica’’ prikazuju ne samo Predićevu virtuoznost, nego i duboku povezanost umetnika sa srpskom tradicijom i istorijom u kojoj je pronalazio nepresušnu inspiraciju. ’’Kosovka devojka’’ je jedno od najpoznatijih dela domaćeg slikarstva, a ova kompozicija simbolizuje ne samo hrabrost srpskih vojnika, nego i saosećanje i nadu. Kao portretista bio je naročito uspešan i tražen. Portreti Slobodana Jovanovića, Jovana Cvijića, kralja Petra I Karađorđevića, Mihaila Pupina, kraljice Natalije Obrenović i Sime Lozanića, osim što su fenomenalne slike, ujedno su i svedočanstvo o važnim ličnostima nekih prošlih vremena. Govorili su da je na jednom portretu mogao da radi samo dva sata dnevno, a onda bi morao da pređe na drugi, a za svog života uradio je preko hiljadu portreta. Slikao je često po narudžbini, ali bez obzira na to uspevao je kroz slike da iskaže svoju umetničku slobodu i sklonost ka introspekciji.

Svaki potez četkicom Uroša Predića pripoveda priču o narodu, običajima i istoriji Srbije. Ovaj vrsni umetnik ostavio je neizbrisiv trag u našoj umetnosti – ta dela predstavljaju svedočanstvo jednog vremena, prikazujući događaje i ličnosti koje su oblikovali srpsku istoriju. 

Foto: galerijamaticesrpske.rs, naled.rs

POVEZANE VESTI