Da li ćemo uskoro svi imati svog digitalnog dvojnika?

Autor: Jovana Ristic

Donedavno je ideja da imamo svoju digitalnu verziju zvučala kao zaplet naučnofantastičnog filma.

 Danas je dovoljno nekoliko minuta snimka da veštačka inteligencija nauči kako izgledamo, govorimo i gestikuliramo, a zatim napravi avatar koji može da se pojavi u videu umesto nas. Digitalni klonovi već izlaze iz tehnoloških laboratorija i ulaze u posao preduzetnika, predavača, kreatora sadržaja i javnih ličnosti. Pitanje zato više nije da li je moguće napraviti kopiju sebe, već šta ćemo joj sve dozvoliti da radi.

Verzija vas koja nikada ne mora pred kameru

Digitalni dvojnik nastaje spajanjem nekoliko AI tehnologija. Snimci lica omogućavaju sistemu da reprodukuje mimiku i pokrete, uzorak glasa služi za njegovu sintetičku verziju, dok se stil komunikacije može dodatno oblikovati kroz tekstove, intervjue i drugu bazu znanja. Rezultat više nije samo animirana fotografija koja čita unapred napisanu rečenicu.

Platforme poput HeyGena i Synthesije već omogućavaju pravljenje ličnih avatara koji izgledaju i zvuče kao osoba na kojoj su zasnovani, dok Tavus razvija digitalne replike sposobne i za razgovor u realnom vremenu. Reid Hoffman, suosnivač LinkedIna, jedan je od poznatijih primera: njegov digitalni dvojnik Reid AI korišćen je za video-komunikaciju na više jezika.

Praktična strana je prilično jasna. Profesor može da napravi veliki broj edukativnih videa bez ponovnog snimanja, osnivač kompanije da personalizuje poruke klijentima, a kreator sadržaja da jednu ideju objavi na više jezika. AI avatar može da se koristi i za obuke zaposlenih, korisničku podršku, prodaju ili prezentovanje sadržaja.

Kada vaše lice postane digitalna imovina

Upravo tu počinje komplikovaniji deo priče. Ako postoji gotovo uverljiva digitalna verzija neke osobe, ko zapravo kontroliše njen izgled, glas i buduće nastupe? Šta se događa kada se ugovor završi, kompanija promeni vlasnika ili neko poželi da digitalni lik koristi na način na koji njegov original nikada ne bi pristao?

Modna industrija već pokazuje koliko su ta pitanja konkretna. Model Hannah James, na primer, ima digitalnog dvojnika napravljenog za profesionalnu upotrebu, dok širenje AI modela otvara rasprave o saglasnosti, honorarima i tome da li digitalna kopija može jednog dana konkurisati osobi od koje je nastala.

Problem nije samo poslovni. Što su klonovi uverljiviji, lakše postaje napraviti lažnu izjavu, reklamu ili video koji deluje autentično. Zato pitanje privatnosti više ne obuhvata samo naše fotografije i podatke, već i nešto mnogo intimnije: pravo na sopstveni glas, lice i način govora. Evropska regulativa o veštačkoj inteligenciji već uvodi posebne zahteve transparentnosti za određeni AI-generisani i manipulisani sadržaj, uključujući deepfake materijal.

Digitalni dvojnik kao novi lični asistent

Verovatno nećemo svi uskoro imati fotorealističnog avatara koji vodi sastanke dok mi pijemo kafu, ali pravac razvoja je očigledan. Digitalni dvojnik može da postane sledeća faza ličnog AI asistenta: ne samo sistem koji zna naš raspored, već verzija koja govori našim glasom, predstavlja naše znanje i komunicira u naše ime.

Tehnologija je već dovoljno dostupna da takav scenario više nije daleka budućnost. Mnogo veća prepreka biće poverenje. Moraćemo da znamo kada razgovaramo sa čovekom, a kada sa njegovom kopijom, ko je toj kopiji dao dozvolu i gde prestaje njeno pravo da govori u tuđe ime.

Možda ćemo zato digitalne dvojnike zaista svi imati. Ali važnije od toga koliko će ličiti na nas biće jedno mnogo jednostavnije pitanje: da li ćemo i dalje jasno znati gde se završavaju oni, a počinjemo mi?

Photo:HeyGena, Pinterest Archive

POVEZANE VESTI